O anarho feminizmu"
Anarhofeminističko protivljenje svakoj dominaciji
Razgovarao Marko Strpić, 10.04.2007.
U Zagrebu se od 13. do 15. travnja održava Anarhofeministički festival, povodom kojeg smo razgovarali sa Sunčanom, koja sudjeluje u organizaciji ove manifestacije, a koja nam je rekla nešto više o razlikama između anarhofeminizma i feminizma, samom festivalu i drugačijem načinu financiranja, koji za razliku od civilne scene ovisi o solidarnosti i niskom budžetu, a ne raznim fondovima. Anarhofeminizam po prvi put glasno i javno postaje dio života u Zagrebu, unatoč svojoj sporadičnoj prisutnosti prijašnjih godina.
Kako je došlo do ideje pokretanja Anarhofeminističkog festivala?
Do začetka ideje došlo je prilikom gostovanja na Feminističkom festivalu u Skopju prije dvije godine. Komentirajući program, govorili smo o tome što nam se svidjelo, a što bismo promijenili da sami organiziramo tako nešto. Može se reći da je ideja počela od želje da nastavimo razvijati kulturu festivala kao ključnog trenutka u kojem zastanemo u našem radu, promislimo, inspiriramo se, po mogućnosti napredujemo u stavovima, te ojačani krenemo dalje?
Trebalo je neko vrijeme da se grupa razvije kako bi bila u stanju organizirati nešto puno veće od svih dosadašnjih projekata. Evo, prošlo je dvije godine, i festival je pred vratima? Najveći problem festivala organiziranog u Skopju bio je upravo njegova lokacija, tj. nemogućnost da zbog udaljenosti dođe veći broj ciljanih gostiju, pa je iz tog razloga festival bio puno više feministički nego anarhofeministički, unatoč trudu organizatorica. Tu je Zagreb u prednosti, te je program poprilično bogat gostima iz raznih dijelova Europe?
Što je uopće anarhofeminizam i na koji način vidite tu povezanost feminizma i anarhizma?
Anarhofeminizam objedinjuje anarhizam i feminizam, međusobno ih nadopunjuje, te negira klasnu, spolnu i specističku represiju. Ideja feminizma je u osnovi dobra, to je borba protiv patrijarhata, koja je jako teška i zahtjevna zbog duboke ukorijenjenosti patrijarhalne svijesti u društvu, te zbog prisutnosti iste gotovo od početka ljudskoga roda. Pojava feminizma bitno je narušila dotadašnji tijek društva, ali se desilo, i to naravno ne samo od sebe, da je sistem progutao i infiltrirao revolucionarnost feminizma. Kao metoda izbjegavanja takve sudbine tu se javlja anarhofeminizam, koji kombinira anarhističke metode i prezir spram sistema i svih oblika autoriteta, a pogotovo države, i dakle te, u osnovi dobre ideje feminizma. Pitanje koje je često postavljano jest ne bi li anarhizam sam po svojoj prirodi trebao sadržavati ideju feminizma. Upravo je tako, ali....
Ali mnoge stvari u teoriji i u praksi nisu iste, pa niti anarhizam nije iznimka. Feministička kritika anarhističke prakse sasvim je na mjestu, a seže još u 19. stoljeće i odnosi se na dominantno ponašanje muškaraca unutar anarhističkog pokreta, koji su preuzeli postojeće patrijarhalne obrasce ponašanja i prenijeli ih u anarhistički pokret. (Mislim na maskulinizaciju pokreta koji se povodi za stereotipom junaka-revolucionara bliskom tzv. Rambo-sindromu vojnika-ratnika na kojem se zasniva vojna moć države).
Borba protiv države kao represivnog sustava potisnula je borbu, tj. proces osvještavanja o jednakovrijednosti spolova, a samim time i proces subverzije nametnutih kategorija roda. Djelujući kao pokret prema van, zanemarila se važnost borbe iznutra. Feminističkom kritikom slogan Revolucija počinje iznutra! dobiva na važnosti i produbljuje prvotno značenje.
Gledajući na lokalnu situaciju, uglavnom se govori samo o feminizmu. Koje su neke osnovne razlike između feminizma i anarhofeminizma?
Feminizam je po svojoj osnovnoj koncepciji reformističkog karaktera, tj. nastoji ostvariti jednaka prava za žene, koja su dana muškarcima, unutar postojećeg sistema. Da navedem samo jedan primjer - feminizam nastoji potaknuti žene na politički život, u smislu ostvarivanja većeg postotka zastupljenosti žena u saboru, strankama, itd.
Postoje sličnosti i razlike između pojedinih grana feminizma i anarhofeminizma, npr. radikalnom feminizmu i anarhofeminizmu zajednički je koncept direktne akcije kao metode borbe, ali se razlikuje u tendenciji separatizma, tj. zatvorenosti za osobe muškoga spola. Te razlike variraju od zemlje do zemlje, pa čak i od pojedinih grupa (postoje i anarhofeminističke grupe koje podupiru separatizam, iako je to protivno ideji anarhofeminizma). Zatim tu je i socijalistički feminizam koji sadrži kritiku klase, ali zadržava koncepciju besklasne države. Feminizam je izborio neke bitke, poput pravo žena na glasanje, dok anarhofeminizam, u skladu sa svojim predmetkom anarho- naglašava upravo svoj klasni predznak, tj. ukidanje klasa i države kao oblika tiranije, a ne infiltriranje u postojeće sisteme upravljanja državom.
Pitanje je kompleksnije nego što se čini na prvi pogled, ali najjednostavnije rečeno, anarhofeminizam od feminizma razlikuju svi stavovi koji bi se mogli svesti pod nazivnik anarho-, a kojih nema u feminizmu. U praksi te se razlike jasno vide u strukturi grupa, načinu rada i financiranja. Za feminističke je grupe, većinom NVO karaktera, karakteristično hijerarhijsko organiziranje grupa, te financiranje kroz pisanje zahtjeva za projekt upućenih raznim fondacijama, pa čak i ambasadama (danas je razlika samo to što se više pazi kojoj se ambasadi upućuje zahtjev), ministarstvima i drugim organima vlasti.
Također su takve grupe spremne na suradnju s pojedinim državnim tijelima, te vide ostvarenje ciljeva borbe donošenjem novih zakona kao rješenjima problema na državnom nivou. Za razliku od toga, anarhofeminističke grupe ne surađuju ni sa kakvim organima vlasti, a financiraju se same, koristeći metode uradi sam/a pristupa. Organizacija takvih grupa je nehijerarhijska, sa rotiranjem podjele odgovornosti, a karakter neprofitan. Uz takvu vrstu organizacije vezan je niz problema, koji proizlaze iz opće indoktrinacije svih ljudi odraslih u ovom kapitalističkom i patrijarhalnom sistemu, te je iznimno teško ostvariti anarhističke načine funkcioniranja u praksi, upravo zato što zahtijeva od pojedinca konstantan rad na sebi koji se odvija paralelno s radom u grupi.
Na festivalu će se dogoditi puno predavanja, diskusija i radionica... Što je najzastupljenije i treba li nešto posebno izdvojiti?
Predavanja, diskusije, radionice i izložbe su formirane je uz pomoć gostiju iz Grčke, Makedonije, Srbije, Rumunjske, Češke, Poljske, te Hrvatske, a teme su orijentirane na kritiku postojećeg stanja u društvu, prezentaciju alternativa uradi sam/a (DIY) principom i subverziju kategorije roda. Kako nismo željeli da se program pretvori u puka izlaganja i teoretiziranja, tako smo rado pozdravili svaku inicijativu za praktičnim stvarima poput radionica sitotiska, fanzina, DJ-inga, itd.
Posebno bih izdvojila nekoliko tema koje su bitne za preispitivanje anarhofeminističkih stavova, a to su: Anarhofeminizam neće biti televiziran (o odnosu anarhofeminizma i medija u praksi, prezentirana od strane Emancypunx i Kvir sfera kolektiva iz Poljske), zatim o samoedukacijskim nastojanjima anarhofeminističkih aktivista/kinja iz Češke, te dvije dosta bitne diskusije zadnji dan festivala, o autonomnim ženskim prostorima i smjerovima i budućnosti anarhofeminističkog pokreta.
Što točno očekujete da će festival učiniti za anarhističku i feminističku scenu u Zagrebu (i šire)?
Festival je organiziran s ciljem približavanja anarhofeminističkih ideja lokalnoj zajednici, budući da je kao kombinacija tih ideja široj javnosti potpuno nepoznata, kao i razvijanja suradnje između postojećih projekata/grupa koji se bave tim idejama. Nadamo se da će ljudima koji se smatraju feministima/kinjama približiti metode i stavove anarhizma, te razbiti mnoge predrasude vezane uz anarhizam, a anarhistima/kinjama ukazati na važnost širenja ideje feminizma anarhističkim metodama. Inače, ne trebam ni naglašavati kako je upravo zbog malobrojnosti anarhofeminističkih grupa i njihovoj geografskoj raštrkanosti ovo bitan korak prema boljoj povezanosti i suradnji.
Osim radionica/diskusija, festival ima i noćni dodatak...
Tako je. Prvi dan festivala, u petak 13. travnja u KSET-u na programu je koncert HC pank karaktera s bendovima iz Beograda (Zluradi paradi, koji je još i kolektiv koji se bavi srodnim temama), Italije (Thyria), te dva lokalna benda, Kayla i Evazija. Trudili smo se okupiti bendove u kojima su zastupljena oba spola, a progovaraju (hm, ili da kažem vrište?) upravo o rodnim stereotipima i ostalim temama vezanim uz anarhizam/feminizam.
Zašto pank? Malo samo to da pojasnim... Jedna od osnovnih ideja hard core pank scene je upravo negiranje vrijednosti koje nam društvo nameće, pa tako i patrijarhalnih stavova. Za razliku od svih ostalih muzičkih pravaca, za pank su bitni upravo stavovi, progovaranje o socijalnim problemima, a manje muzika, koja je po sudu ?običnih? ljudi ionako samo buka. Anfemu su kao grupu od svojih početaka pa do danas sačinjavale pretežno cure (danas i dečki) sa te scene, koje su se okupile iz potrebe kritike funkcioniranja scene u praksi, gdje sve te pozitivne ideje i nisu tako funkcionirale. Danas je i dalje 90% ?muzičara? u bendovima muškoga spola, ali se dizanjem svijesti o potrebi aktivnog angažmana cura na sceni i to polako mijenja. Ovaj koncert je dakle također i pokušaj poticanja rodne jednakosti i razbijanja predrasuda o ?curama? na pank sceni.
Festival uključuje cijeli niz događanja, pa je za pretpostaviti da su i troškovi znatni... Na koji način se financirate?
Troškovi su znatni, pogotovo za grupu koja ima vrlo slab izvor prihoda, i koju ne financira nitko osim nje same. Sva potrebna sredstva prikupili smo zahvaljujući podršci i radu simpatizera same ideje, i to kroz čitav niz DIY benefit koncerata, slušaona, osobnih donacija, itd.
Treba napomenuti da se količina novaca, koja se nekom iz neke perspektive čini neznatna za organizaciju festivala od tri dana, iz naše perspektive uopće ne čini takvom, i u prikupljanje sredstava je uložen znatan trud, i to kontinuiran, u zadnjih par godina, a posebno intenzivno u zadnjih pola godine. Možda je dugotrajnije i zahtjevnije od dobivanja sredstava kroz razne fondacije, ali je definitivno slađe kad nešto postigneš sam/a, zahvaljujući suradnji i međuljudskoj solidarnosti. Osim toga, bitno nam je da dokažemo prije svega sebi samima da se takva vrsta događanja može organizirati pomoću uradi sam/a principa, te da je samoodrživost nezaobilazni dio anarhističkog djelovanja.
Hoće li se anarhofeminističke aktivnosti nastaviti intenzivnije nakon festivala i na koji način?
Rad grupe će se definitivno nastaviti, nadamo se uz barem još kojeg/u simpatizera, ali sve aktivnosti ovise prije svega o ljudima koji sami kreiraju svoje interese, a o tome će i ovisiti vrsta i karakter budućih projekata. Nama ostaje jedino da se nadamo da će naš trud i ideje naići na dobar prijam, a isto tako da ćemo se u tom slučaju također znati nositi s time.