RADIKALNI FEMINIZAM I ANARHO FEMINIZAM
Svi
radikalni feministi/ce i svi socio-anarhofeministi/ce su zabrinuti/e nizom
svakodnevnih pitanja: kontrola oko nečijeg vlastitog tijela, alternative
nuklearnoj obitelji i heteroseksualnosti, nove metode brige oko djece koja će
osloboditi roditelje i djecu, ekonomsko samoodređenje, završetak seksualne
stereotipije u obrazovanju, medijima, na radnim mjestima; ukidanje represivnih
zakona, kraj muškoj vlasti, vlasništvu, kontroli nad ženama, zatim omogućivanje
ženama pomoću sredstava da razviju vještine i pozitivan stav o sebi, kraj
ugnjetavačkim emocionalnim vezama, i što su Situacionisti nazvali:
"reorganizacija svakodnevnog života".
Postoje mnoga pitanja oko kojih se radikalni feministi/ce i anarhofeministi/ce
slažu. Ali anarhofeministi/ce su zabrinuti/e još nečim. Zato što su
anarhisti/ce, rade na tome da okončaju sve odnose moći, sve situacije u kojima
ljudi mogu ugnjetavati jedni druge. Za razliku od nekih radikalnih feminista/ica
koji/e nisu anarhisti, oni ne vjeruju da moć (pa makar i u rukama žena) ikako
može voditi u nenasilno društvo. I za razliku od sociofeminista/ica, ne vjeruju
da isto dobro može izaći iz masovnih pokreta pod VODSTVOM elite. Ukratko, niti
radnička država niti matrijarhat neće zaustaviti ugnjetavanje sviju. Krajnji
cilj nije SMANJITI moć, kao što su socijalisti skloni tvrditi, nego UKINUTI MOĆ.
Suprotno raširenom vjerovanju, svi socio- anarhofeministi/ce su socijalisti. To
jest, oni žele uzeti bogatstvo iz ruku nekolicine i redistribuirati ga između
svih članova zajednice. Vjeruju da ljudi trebaju surađivati između sebe kao
zajednice, umjesto živjeti kao izolirane individue. Za anarhiste/ice, kako bilo,
glavno pitanje je uvijek moć i društvena hijerarhija. Ako se država- čak država
predstavljana kroz radnike- nastavi, ponovo će kao takva uspostaviti formu
dominacije, i opet na kraju neki ljudi neće biti slobodni. Ljudi, naime, nisu
slobodni samo zato što preživljavaju, ili su ekonomski konformni.
LJUDI SU SLOBODNI SAMO KADA IMAJU MOĆ NAD SVOJIM VLASTITIM ŽIVOTOM!
Postizanje takve autonomije i inzistiranje da je svi imaju, glavni je cilj
anarhofeminista/ica.
MOĆ NIKOME, I SVAKOME; SVAKOME MOĆ NAD SVOJIM VLASTITIM ŽIVOTOM, A NE TUĐIM!
ŽENE I PROIZVODNA EKONOMIJA
Žene
imaju dvostruki odnos prema proizvodnoj ekonomiji- one su i potrošačice i
"potrošna roba".
Kao kućanice, one su potrošačice kućnih dobara kupljenih ne vlastitim novcem,
jer ga "nisu same zaradile". Ovo im može dati određenu količinu kupovne moći,
ali jako malo moći nad bilo kojim aspektom njihovih života. Kao mlade, neudane
heteroseksualke, žene su kupci dobara dizajniranih da im povise cijenu na
tržnici braka. Kao sve drugo- lezbijke, starije neudane žene, ili samostalne
žene sa karijerama, ženski odnos prema tržištu kao potrošačice nije tako oštro
određen. Od njih se očekuje da kupuju , i što su bogatije, to se od njih više
očekuje da kupuju. Ali za neke kategorije žena kupovanje nije definirano
primarno da popune neke aspekte ženske uloge.
Dakle što je još novo? Nije li ideja žene kao pasivne potrošačice,
izmanipulirane medijima, pod pokroviteljstvom "Madison Avenue muškarca",
pretjerani pokret klišeja? Pa, da- i ne. Analize Situacionista povezuju trošenje
ekonomskih dobara sa trošenjem ideoloških dobara, i onda nam kaže da stvorimo
situacije (gerila akcije na mnogim nivoima) koje će razbiti taj uzorak
sociološkog prihvaćanja svijeta kakav jest. Nema "spoticanja o krivnju", nema
kritiziranja žena koje su "pokupile" potrošačku perspektivu. Jer su je doista
(po)kupile! Prodana im je kao način preživljavanja od najranijih trenutaka u
životu. Kupi ovo; učinit će te lijepom i ljupkom. Kupi ono; održat će tvoju
obitelj u dobrom zdravlju. Osjećaš se deprimirano? Počasti se popodnevom u
kozmetičkom salonu ili novom haljinom!
Krivnja vodi pasivnosti. Samo rad (akcija da reorganiziramo svakodnevicu i
učinimo ju drugačijom) će promijeniti društvene odnose. Žene nisu samo
potrošačice u proizvodnoj ekonomiji; one su konzumirane kao proizvod. Može se
opisati čak i unutrašnji monolog za kućanicu kao proizvod : "Ja sam ništa kad
sam sama. U sebi, ja sam ništa. Znam samo da postojim zato što sam potrebna od
nekoga tko je stvaran, moj muž i moja djeca". Kad feministi/ce opisuju
socijalizaciju u ženskoj seksualnoj ulozi, kada naglašavaju prijetnje s kojima
ženska djeca rastu i s kojima se suočavaju (emocionalna ovisnost, djetinjatost,
zastrašivanje, zabrinutost da budu lijepe, poslušnost, pasivnost itd), govore o
pažljivoj proizvodnji proizvoda- iako nije uobičajeno nazivana tako. Kada
opisuju potlačivanje seksualnim objektiviziranjem, ili život u nuklearnoj
obitelji, ili biti Supermajka, ili raditi na niskom nivou; potplaćeni poslovi
gdje se većina žena nađe kao jeftino plaćena radna snaga, oni/e isto opisuju
ženu kao proizvod. Žene su muškarcima proizvodi koje tretiraju kao seksualni
objekt, konzumirane su od strane svoje djece( koju su proizvele!) kada kupe
ulogu Supermajke, konzumirane su od strane autoritarnih muževa koji očekuju od
njih da budu podložne služavke, te od strane šefova koje ih uvoze- izvoze kao
radnu snagu i izvlače maksimalan rad za minimalan novac. Konzumirane su od
strane medicinskih istraživača koji isprobavaju novu i nesigurnu kontracepciju
na njima, od muškaraca koji kupuju njihova tijela na ulici, od crkve i države
koji očekuju od njih da proizvedu sljedeću generaciju u slavu Boga i Države,
iskorištavane su od političkih i društvenih organizacija koje očekuju od njih da
"volontiraju" vrijeme i energiju! Imaju vrlo mali osjećaj za sebe, jer njihova
samosvijest je prodana drugima!
POKLON
Misleći da je poklon
počeli su ju pakirati ranije.
Nalijepili su poklonu osmijeh,
oslabili oči
prilagodili uši telefonu,
nakovrčali mu kosu,
izravnali zube,
sjetili se pokopati sve njene ambicije i želje.
Istočili su med u grlo
natjerali da govori da, da i da
sjeli su mu na palčeve.
Ova kutija ima moje ime na sebi
reče muškarac. Za mene je.
I nisu bili iznenađeni.
Dok su izmjenjivali poljupce i treptali
odnio ga je doma. Stavio na stol
gdje su njegovi prijatelji mogli proučavati
govoreći "Pleši", govoreći "Brže".
Probušio je njegov tunel
utisnuo svoje ime dublje.
Poslije ga je stavio na platformu
ispod Klieg svjetala
govoreći "Guraj", govoreći "Jače"
govoreći "Baš kao što sam i želio,
dala si mi sina"
(Carole Oles)
ŽENE I PARADA
Teško je iskorištavati ljude koji se bore, koji pružaju otpor
kanibalizaciji njihovih tijela, umova, svakodnevnog života.
Nekoliko ljudi uspijeva se oduprijeti, no većina ljudi se ne odupire
učinkovitom, jer ne mogu. Teško je locirati mučitelja, jer nas prožima, jer je
udomaćen. Znamo ga cijelog našeg života. To je naša kultura!
Stoga krećemo od pojedinačnih ka općenitijim rješenjima.
Uništi kapitalizam! Kraj patrijarhatu! Ovo su sve očito osnovne zadaće u
izgradnji novog uistinu humanijeg svijeta. Marksisti/ce, drugi socijalisti/ce,
socio- anarhisti/ce, feministi/ce, svi bi se složili/le. Ali što socijalisti/ce
i čak neki feministi/ce izostavljaju, je ovo: Moramo prekinuti sve oblike
dominacije! To nije samo slogan, to je i najteži zadatak od svega. Znači da
moramo vidjeti kroz paravan, uništiti kazališnu predstavu, znajući da postoje
drugi načini za to. Znači da moramo učiniti više nego reagirati u već
programiranoj pobuni- moramo djelovati! I naše će akcije biti udružene dok svaka
osoba djeluje autonomno! Da li to zvuči kontradiktorno? Nije- ali će biti vrlo
teško to učiniti. Individualac/ka ne može puno promijeniti, i iz tog razloga
moramo raditi zajedno. Ali taj rad mora biti bez sustava vodstva kakvog
poznajemo, i bez izaslanja ikakve vrste moći, time i kontrole.
prijevod iz brošure "socialism, anarchism and feminism" u izdanju Woman's social and political union