ŽENA I MEDIJI
U današnje
vrijeme su u društvu određeni kako ženski, tako i muški ideali ljepote- žene
trebaju biti lijepe i nježne, a muškarci snažni i nezavisni.
Svako doba ima svoj ideal ljepote, koji je prirodan do tog trenutke, dok ne
počne škoditi tijelu i psihi. Dobro ga je prihvaćati, dok god nam donosi
estetski užitak i tako nas obogaćuje. Ali u današnje vrijeme se razvio u oblik
modne diktature, koji polaže ogromne zahtjeve pred oba spola. Stvaranje
vlastitog imidža ne proizlazi iz osobnih vrijednosti pojedinca, već iz pritiska
društva.
Tako dolazi do paradoksa, da iako je ideal ženske i muške ljepote u predodžbama
žena i muškaraca različit od ideala stvorenih medijski, mnogi ljudi ga svjesno
ili podsvjesno teže oponašati. Ali to je ipak prirodnim putem gotovo nemoguće.
Težnja za prilagođenosti je ne samo izvor kompleksa manje vrijednosti, nego vodi
i do neprirodnih zahvata na ljudskom tijelu - plastičnim operacijama - a može
utjecati čak i na psihičke poremećaje, kao što su mentalna anoreksija i
bulimija.
MEDIJI
Tvore i utvrđuju stereotipnu sliku žene i njene uloge u društvu. Žena je
predstavljena uglavnom:
1.) kao potpora mužu, kojem radi zimnicu i kuha domaću hranu,
2.) kao seksualni objekt kojem je cilj privući pozornost prodaji proizvoda
3.) menadžerka, poduzetnica, žena sa značajnim društvenim položajem - taj model
je za običnu ženu gotovo nedostižan.
U sva tri slučaja žena je prezentirana kao sretno i bezbrižno
biće. Za svakodnevne probleme njihovih života, kućno nasilje, najrazličitije
forme diskriminacija i ponižavanja, mediji se u biti ne zanimaju. Ali iza svakog
blistavog osmjeha skrivaju se sati mukotrpnog rada, potplaćenosti i podvrgavanje
besmislenim društvenim konvencijama. Realnost se gubi.
REKLAMA
Jedno od medijskih sredstava, koje nas prati skoro na svakom
koraku, je reklama. Trudi se prodati nam proizvode od četkice za zube sa
pomičnom glavom do super luksuznog Mercedesa ili pak novi crijep za krov.
Neodjeljivi je dio svijeta koji nas okružuje, a većina od nas je uzima zdravo za
gotovo, ili u boljem slučaju, kao nužno zlo.
Ali kad se osvrnemo na reklame s druge strane, uviđamo da je u njima žena u
mnogim pogledima zloupotrebljena. Reklama u kojima se pojavljuju žene su dvije
vrste- ciljane na žene i ciljane na muškarce.
Prva uloga, takozvana "prirodna", prikazuje ženu u njenim
društveno određenim ulogama: kao brižnu majku, koja odlučuje koje pelene su
najbolje za njenu novorođenčad, kao marljivu domaćicu s novim osvježavajućim
mirisom, koja je najsretnija kad može peglati novom peglom, prati pod triput
dnevno, prati veš novim preporučenim deterdžentom (uvijek ju o tome mora
savjetovati muž- stručnjak) i osnovno, cijeloj obitelji mazati kruh novim sirnim
namazom bez masnoće.
Druga vrsta reklama ciljanih na žene su reklame za kozmetiku i razna druga
dekorativna sredstva, kojima, "će očarati svakog muškarca i kojima nijedan ne
može odoljeti". Drugim riječima rečeno, ukoliko nećete koristiti proizvod koji
će od vas napraviti ljepoticu s naslovnice, nijedan normalan muškarac vas neće
ni pogledati. U tom smislu su nenadmašive reklame za dijetetske proizvode.
Slogani tipa: "izgubila sam 30 kila i našla idealnog muškarca" su apsolutno
nijekanje ženske i muške prirodnosti i prirodne ljepote u cjelini, te su
otvoreno očitovanje seksizma. Govore ženama kako moraju izgledati da bi bile
društveno prihvaćene.
Druga uloga žena u reklami je uloga seksualnog objekta ili sastavnog dijela
reklamirane robe. Taj tip reklame je ciljan na muškarce. Reklame za silikonska
ljepila, za aute ili za časopise za muškarce, u kojima se uglavnom pojavljuju
djevojke s mjerama 90-60-90, u pravilu govore muškarcima: "kupi si taj auto, taj
časopis, ovaj alkohol, i žene će te željeti, na kraju će s tobom i u krevet."
Nužno je da opasnost reklama uvidimo prije nego što se u društvu ukorijeni već
ionako snažan osjećaj lažnog ideala ljepote, rasizma, ksenofobije i poricanja
ljudske prirodnosti.
ZDRAVLJE
Današnje društvo navodi žene da se prilagode neprirodnom
"idealu ljepote", koji je ipak za većinu nedostižan. Utječe negativno na psihu,
odnosno na fizičko zdravlje. Psihičke poteškoće počinju smanjenom samosviješću,
vlastitom nesigurnošću i osjećajem manje vrijednosti; utječu na kroničnu
depresiju i mogu završiti čak i tako teškim oboljenjima kao što su anoreksija
nervoza i bulimija nervoze.
"Anoreksija nervoza" je oboljenje koje pogađa pretežno mlade
žene i djevojke. One se trude spriječiti debljanje koje je često samo fikcija,
odbijaju primati hranu, te izazivaju povraćanje. Tako dolazi do pojave gubitka
teka, koja se može izmjenjivati s razdobljima bulimije. Dolazi do znatnog
smanjenja tjelesne težine i gubitka menstrualnog krvarenja. Tako se mogu
izazvati veliki poremećaji elektrolita u organizmu, primjerice kalija, što će
izazvati srčane aritmije. Često se pojavljuju i psihičke promjene - histerično i
neurotično ponašanje, laganje i sl. Bolest može završiti totalnim metaboličkim
kolapsom organizma i smrću.
"Bulimija nervoza" su nekontrolirani napadi "prežderavanja", kada djevojke jedu
i do 10 puta dnevno, a koji su istodobno popraćeni nastojanjem da se spriječi
debljanje pomoću povraćanja i izazivanja prisilnog "čišćenja" organizma
uzimanjem lijekova za izazivanje stolice. U nekim slučajevima, kod djevojaka su
uočeni želučanom kiselinom oštećeni zubi. Zbog snažnog povraćanja može doći do
razdora jednjaka ili pucanja želuca, što su smrtonosne komplikacije.
Na te poremećaje hranjenja utječu biološki, socijalni i psihološki faktori. Od
1-3% cjelokupne ženske populacije ima bulimiju, anoreksiju 0,5%, ali i do 10%
mladih djevojaka ima neke elemente anoreksije. Oko 50% oboljelih od anoreksije
se oporavi, oko 25% ih nikad ne postigne normalnu tjelesnu težinu, a do 5% ih u
razdoblju od 10 godina umre. Prema jednom istraživanju Filozofskog fakulteta u
Puli, više od 40% djevojaka od 11-19 godina je na nekoj vrsti dijete, od kojih
je oko 9% na rigoroznoj dijeti, a 31% na umjerenoj. Od toga, među ispitanicama
je samo 30% djevojaka koje stvarno imaju višak kilograma.
Daljnji aspekti negativnog utjecaja tzv. "ideala ljepote" na ljudsku psihu su
neprirodni zahvati na ljudskom tijelu u obliku plastičnih operacija. Dokaz je
mnoštvo "dekorativnih" operacija (najčešće su korekcije veličine i oblika prsa i
liposukcija), kojih se godišnje izvede više nego ostalih operacija nužnih za
zdravlje. Današnje društvo se već naviklo na mogućnost izvođenja takvih
operacija. Uopće nije neobično da muškarac partnerici za rođendan daruje
povećanje grudi. Ekstrem je trenutni modni trend u Brazilu, gdje se djevojke
upućuju na operaciju grudi već za 15. rođendan.
Nije nužno napominjati da bilo koji zahvat na ljudskom
tijelu, koji nije prijeko potreban, je uvijek neprirodan i nezdrav, a može biti
i opasan po život. Neki ljudi rješavaju svoje probleme s pretilošću pomoću
raznih dijeta. Ali ukoliko se drže pravila zdrave prehrane u kombinaciji s
aktivnim životom, sve je u redu. Nažalost, nisu svi proizvodi za mršavljenje
prikladni. Pri njihovom korištenju može doći do nedovoljne ishranjenosti ( i to
kod osoba s velikom tjelesnom težinom), koja se očituje općom tjelesnom
slabošću, umorom, otkazivanjem životno važnih organa i potpunim metaboličkim
kolapsom organizma, često popraćena psihičkim poremećajima, anoreksijom i koja u
mnogim slučajevima završava smrću.
MODNA INDUSTRIJA
Osamdesete godine su donijele znatnu promjenu na području
mode. Srednja klasa je započela mijenjati društvene navike, koje su do tad bile
rezervirane uglavnom za najvišu klasu. To je između ostalom omogućilo gigantski
razvoj proizvodnje luksuzne odjeća. U to razdoblje također spada pojava kulta
tzv. supermodela. Krajem osamdesetih se na području mode pojavljuje i kult
mršavosti. Milijuni žena u zemljama bogatom Sjevera su od tada izloženi
prilagođavanju svoga tijela stasovima modela, koji su namjerno birani tako, da
se njihov izgled ženama činio nedostižan. U stvarnosti malo koja žena ima
fizičke predispozicije da bi pri visini od 180 cm težila 55 kg. Ali pomoću
posredničkih struka, kao što je npr. proizvodnja dijetetskih proizvoda, joj je
ponuđena iluzija da je moguće postići tako nešto. Nije slučajno da proizvođači
odjeće i kozmetike, te proizvođači dijetetskih proizvoda imaju istog vlasnika.
Logika stvari je jasna: pokazat ćemo vam odjeću koju ne možete nositi, ali dat
ćemo vam nadu da ćete jednom moći, ukoliko kupite naše dijetetske proizvode. Taj
stav potpomažu i druge grane industrije, koje se nadovezuju na modnu industriju,
modni časopisi, modne agencije, fotografi…
Modna industrija nije bez utjecaja ni na žene Trećega svijeta. Čitav niz
najluksuznijih, a tamo i najskupljih modnih kuća kupuje materijal koji je ručno
rađen u zemljama u razvoju srednje i jugoistočne Azije, gdje su ga proizvele
uglavnom žene, i to za jako nisku nadnicu i u nezadovoljavajućim radnim
uvjetima. Neke modne kuće u tim područjima, zahvaljujući nepostojanju
radničko-pravnih propisa, te nedostatku samoorganizacije radnika/ca i malim
plaćama, proizvode i tzv. "dizajnersku konfekciju". Žene trećeg svijeta tako
proizvode stvari, koje si nikada neće može priuštiti, čak ni kada bi htjele.
ČASOPISI
Osobito tzv. "ženski časopisi" šalju ženama
kontradiktorne signale. Pored časopisa "tradicionalnog" tipa (Mila), gdje se
stavlja naglasak na ulogu žene u domaćinstvu i obitelji (npr. rubrike o kuhanju,
šivanju, te također zdravstveni i psihološki savjeti), postoji i mnogo novih
časopisa, upućenih "modernim" ili "ambicioznim" ženama (Cosmopolitan, Elle). S
jedne strane, govore ženama kako podići samopouzdanje, prvenstveno člancima o
tome kako biti lijepa, uspješna i seksi, te kako se probiti, a s druge strane
određuju kako žene trebaju izgledati. Pružaju lažni osjećaj slobodne volje,
govore doduše "budi svoja", ali ujedno nude samo jedan, za većinu žena
nedostižan izgled - u jednom broju časopisa naći ćete članak o tome, da nemati
mjere 90-60-90 još nije razlog za samoubojstvo, a odmah zatim čitate na
sljedećih 20-ak strana kako smršaviti. Gotovo sa svih stranica časopisa gledaju
vas mlade, lijepe, vitke i nezdravo mršave manekenke, koje sve odreda isijavaju
savršenom srećom. Istraživanja su pokazala da većina djevojaka u pubertetu (čak
71%) vrlo brzo gubi samopouzdanje, jer ne odgovara medijskoj slici savršene
žene, a njihovi pokusi kako bi dostigle takav izgled, često završavaju ozbiljnim
zdravstvenim poteškoćama. Psihički problemi mogu trajati i cijeli život. Većina
fotografija modela je dodatno kompjutorski obrađena - struk, noge i bokovi su
stanjeni, odsjaj kože promijenjen, a odjeća popravljena da ljepše pada. Negdje
su fotografije u potpunosti sastavljene od "najljepših" dijelova tijela raznih
modela - i nestvaran ideal je gotov. Tijelo tako postaje predmet s kojim je
moguće u potpunosti svojevoljno manipulirati da bi odgovarao zadanom cilju.
Kao što "ženski" časopisi govore ženama kako uspješno
"uloviti i zadržati" muškarca, časopisi za muškarce u biti daju slične upute,
kako postići da im se žena podredi, kako bi im "jele iz ruke", pri čemu su ti
članci vrlo mizogini. Časopisi za muškarce također odašilju stereotipnu
predodžbu "pravog muškarca". Tog bi trebali zanimati brzi auti, opasni sportovi
i lijepe žene; stavlja se naglasak na njegovu snagu, pobjedu nad emocijama, te
sigurnu dominaciju. Ne treba ni govoriti da taj model ne odgovara svim
muškarcima, unatoč tome što predodžba o "pravom muškarcu" tjera na to da bi je
prihvatili i barem malo se prilagodili- isto kao što predodžba o "pravoj ženi"
čini ženama.
Časopisi daju jasne upute kako postići sreću, uspjeh i privlačnost za drugi
spol, govore da su sredstva kojima sve to možemo dobiti lako dostupna - dovoljno
je samo svratiti do dućana i kupiti ih: luksuzni automobil, skupe haljine,
make-up ili razne proizvode za mršavljenje. I kao da nam govore; "Sreća je
nadohvat ruke - ne odgovaraš li idealu, to je tvoja vlastita krivica. "
Od malena slušamo kako ljepota nije sve i da je važniji
karakter. Nažalost, malokad to uistinu vrijedi. Na radnom mjestu, u društvenim i
parterskim odnosima prednost imaju ljudi sa izgledom koji odgovara medijskom
standardu, a sposobnost, kvalifikacije i znanje su puki dopunski faktori. Gdje
je greška? Na nama svima je da pokušamo promijeniti tu situaciju, jer bi i nama
jednom moglo desiti da za svoj životni cilj nismo dovoljno lijepi!