Hervé Guibert "Prijatelju koji mi nije spasio
život"
(A l´ami qui ne m´a pas sauve la vie), Mozaik
knjiga 1997.
Bojite li se AIDS-a?
Da li ste bili na testiranju?
Jeste li bili u onim nedefiniranim, neobjašnjivim vremenskim trenucima kada
je trebalo ući u ordinaciju i čuti rezultat vaseg testa?
Ili ste se
zatekli na nekom prostoru držeći u ruci zapečaćenu kuvertu u kojoj piše previše
ili premalo toga?
Odgovorite li sa da ili sa ne, za Hervéa, svejedno je.
On je virus pokupio i
zbog njega umro. Ali se je s bolešću i nosio. I to samo kako. Ponekad vrlo stereotipno,
upravo onako kako biste o tome mogli čitati ili slušati od sveznajućih proklamatora.
Ali većinom vremena to "nošenje" je bilo samo njegovo, originalno
i strahovito.
AIDS je Hervéu (rekao bih i ne samo njemu) promijenio tok vrermena, perspektivu
i vrijednosti. I dok su oko njega svi manje više ostali isti, od njega ka njima
sve je bilo drugačije. Počele su se sudarati banalne situacije vezane uz brigu
o ozdravljenju, uz priznanje drugima, uz odlaske doktorima, uz broj T4 (keepers
dio leukocita) koji stalno polako ali sigurno pada, uz čitanje novosti iz svijeta
medicine zbog želje za informacijom da je lijek pronađen sa znanjem da je virus
tu, u njemu, duboko i nedvosmisleno. Na trenutak sve se zaboravi, pa se onda
naglo sjetiš. Ima nade, pa nema nade, pa je ima pa je opet nema. Uz spomenutu
promjenu perspektive, čovjeku se mora zavrtjeti u glavi. Ova knjiga priča bas
o toj vrtoglavici.
Ali ima tu još toga.
Svi štovatelji Michel Foucaulta dobiti će jedinstvenu sliku o zadnjim danima
umiranja njihova favorita. Štovatelji Isabelle Adjani možda će skinuti njen
poster sa zida. Ljudi, koji su Hervéu strahovito bitni, svuda su oko njega u
ovoj knjizi. I neki tako slavni kao prethodno dvoje i neki tako nepoznati kao
Bill, Jules i Bertha. Tu su i prijatelji i neprijatelji. I trenuci kada prijatelji
postaju neprijatelji. Neki jer jednostavno lažu (bilo namjerno ili ne) i neki
jer jednostavnu umiru i nestaju.
Sve teče (pogotovo krv kroz knjigu), ali virus i razara.
Ono sto mene pomalo istovremeno i zbunjuje i zadivljuje da je Herve od tog napornog
AIDS-a, od jezivog, zamornog i ofucanog HIV virusa napravio umjetnost. Da li
je cool imati AIDS? Da li je cool imati prijatelja koji ima AIDS? Pa nadam se
da nije.
Ali kada se dogodi dobro ga je razumijeti i iz Hervéove, strateške perspektive.
P.S.
Čitajući knjigu, i sam sam osjetio da mi nekako pada imunitet. Dan kasnije sam
se razbolio. Radilo se o bezazlenom virusu gripe koji me je zadržao u krevetu
dan duže. I danas vjerujem da me je razboljela ova