Željkov filmski kutak

Colonel Redl (Pukovnik Redl) - Klaus Maria Brandauer i Armin Mueller-Stahl u filmu mađarskog režisera Istvana Szaba iz 1985. Radnja ove solidne drame odvija se u vrijeme raspadanja dobre stare Austro-Ugarske, neposredno pred početak Prvog svjetskog rata. Pukovnik Redl opsesivno je zaljubljen u svog dugogodišnjeg prijatelja, također pukovnika, koji je, na njegovu žalost, sklon isključivo prijateljevanju sa ženama sumnjiva morala. Saznavši za Redlove homoseksualne sklonosti, oponenti mu namještaju mlađahnu mušku kurvicu, kojem naivni pukovnik prilikom seksualnih druženja (prikazanih prilično eksplicitno) odaje strogo povjerljive vojne tajne. Pouka: ukoliko ste vojno lice, bez prethodne se opsežne provjere ne upuštajte u avanture s nepoznatim dječacima, ma kako egzotično i erotično oni izgledali :-))

Querelle - manično-depresivna priča o mornaru (maestralni Brad Davis), čiji je atraktivni izgled svojevrsno prokletstvo. Pogledate li film, svakako će vam se u sjećanje urezati vrlo dugačka scena analnog seksa glavnog lika i debelog crnca, vlasnika okupljališta "veselih mornara". Inače, scenarij ovog kultnog gay filma iz 1982. godine rađen je prema literarnom predlošku Jeana Geneta. Vjerovali ili ne, na nekadašnjoj TV Zagreb "Querelle" je prikazan u integralnoj verziji i relativno elitnom terminu, u sklopu ciklusa filmova Rainera Wernera Fassbindera. HTV je nedavno reprizirao većinu "podobnijih" naslova iz tog ciklusa (u "udarnom" terminu, u 4 sata ujutro), no ne i "Querelle". Razlozi su, naravno, vrlo dobro poznati.

Crying Game (Plačljiva igra) - pripadnik IRA-e (glumi ga Stephan Rea), prepun moralnih dvojbi o ispravnosti djelovanja ove organizacije, dobije zadatak likvidirati crnca kog drže u zarobljeništvu. Ovaj ga zamoli da pronađe njegovu djevojku, frizerku i pjevačicu u noćnom klubu. Markantna djevojka, u koju se Irac smrtno zaljubljuje, ima, međutim, jednu malu tajnu... Daroviti mladi glumac Jaye Davidson za svoju je glumu u ovom već kultnom filmu Neila Jordana, snimljenom 1992., nominiran za Oscara za sporednu mušku ulogu. Milozvučnu pjesmu "Crying game", čije je izvođenje na stageu puba jedna od najdojmljivijih scena filma, interpretira Boy George.

Death in Venice (Smrt u Veneciji) - umjetnik (Dirk Bogarde) na kraju svog životnog i kreativnog puta susreće na ljetovanju u Veneciji aristokratskog poljskog dječaka i zaljubljuje se u njega. Kako će se cijela balada okončati upućuje i naslov filma :-)). Ovaj prilično dosadni i tromi filmski uradak rađen je prema istoimenoj knjizi Thomasa Manna, a televizijskim je ekranima prodefilirao već nekoliko puta. Uuuups, ovo vam je već na popisu, sorry.

My Beautiful Laundrette (Moja predivna praonica) - preslatkom londonskom Pakistancu (Saeed Jaffrey) bogati ujak povjerava vođenje praonice rublja. On je uz pomoć svog dečka, luckastog punkera (glumi ga sjajni i tada vrlo mladi Daniel Day-Lewis) pretvara u pravi "showplace". Rasističke skupine, ali i Pakistančeva patrijarhalna obitelj, pobrinut će se da se rad praonice i njihova ljubavna veza, nađe pred nizom raznoraznih zapreka. Inače, film je osvanuo i na malim ekranima u Hrvatskoj 1988. godine, u vrijeme kada se ovdašnja televizija zvala ponešto drugačije, ali i imala drastično liberalnije stavove, barem što se tiče prikazivanja tzv. "filmova sa škakljivom tematikom". I još samo jedan podatak: u redateljskom opusu Stephena Frearsa, autora "Praonice", nalazi se i film Prick up your ears (Naćulite uši), koji se također bavi odnosom dvojice gay mladića.

Strawberry and Chocolate (Jagode i čokolada) - španjolsko-kubanski film, autorski rad režiserskog dvojca Alea-Tabio, prikazan je prije otprilike godinu dana čak i na HTV-u, pa se u daljnjoj budućnosti nadajte eventualnom repriznom emitiranju. Mladi i nadobudni havanski student (Vladimir Cruz) oduševljava se autokratskom ideologijom, smatrajući aktualni diktatorski režim rajom na zemlji. Spletom okolnosti upoznaje feminiziranog gay umjetnika (Jorge Perugorria) kog taj isti režim progoni radi seksualne orjentacije.
Pojedini tematski dijelovi i pripadajuća problematika mogu vam na momente djelovati odnekud poznato.

The Out-of-Towners (Došljaci) - u ovoj priglupoj komediji iz 1999., čija se radnja odvija u New Yorku, John Cleese, poznati član nekadašnjih Monty Pythonovaca, igra upravitelja hotela koga dekintirani hetero par ucjenom uspijeva privoliti da im boravak u superluksuznom hotelu bude potpuno besplatan. Naime, slučajno se osvjedočuju da je upraviteljeva velika tajna strast odjevanje hulahopki, visokih potpetica i dekoltiranih haljinica. John Cleese u ulozi transvestita? Hm, hm.

Kiss of the Spider Woman (Poljubac žene-pauka) - Molina (William Hurt), ženskasti dizajner izloga i Valentin (Raul Julia), "rasno muško", k tome još i revolucionar, ahhh, smješteni su igrom sudbine u istu ćeliju zatvora negdje u Južnoj Americi. Valentin isprva ne podnosi Molinu, no kada se razboli, Molina ga njeguje i zabavlja pričama iz svoje bogate imaginacije. Njihove zatvoreničke noći s vremenom postaju ispunjene seksualnim igrama i igricama. William Hurt za vrlo kompleksnu ulogu Moline nagrađen je 1985. godine Oscarom.

Exotica - prilično naporan film kanadskog režisera Atoma Egoyana u kom se isprepliću priče o raznoraznim karakterima i njihovim sudbinama, a između ostalog pojavljuje se i lik gay vlasnika pet shopa s reptilima. Prije pet godina, neposredno pred projekciju Exotice u zagrebačkoj Kinoteci upoznao sam svog dečka, pa stoga na ovaj film ipak imam najljepše moguće uspomene :-)))

The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert (Priscilla, kraljica pustinje) - australski hit film o tri transvestita - jedan je oženjen lezbijkom s kojom ima sina, drugi je simpatično mlado čangrizalo, a treći ostarjela i ofucana "zvijezda kabarea" kom iznenada umire muž. Sve u svemu, njih trojica putuju u svom živopisnom privatnom autobusu nazvanom "Priscilla" održati show u provincijskom klubu čiji je vlasnik supruga prvospomenutog. Usred pustinje rikne im vozilo, što dovodi do niza urnebesno smiješnih situacija. Ostatak pogledajte na kazeti iz najbliže vam videoteke.

Wild Things (preveden kao Divlja igra) - čak i ako ste pasionirana ljubiteljica prizora ženskih francuskih poljubaca u francuskom krevetu i ženskih francuskih poljubaca u i oko američkog bazena, teško da ćete o ovom trash-noiru, u kom navedene radnje upražnjavaju rutinirana Neve Campbell i katastrofalna Denise Richards, misliti išta pozitivno. Cijela priča počinje kada njih dvije, od kojih prva posjeduje navodni kvocijent inteligencije od ni više ni manje nego 200, optuže srednjoškolskog pedagoga (Matt Dillon) da ih je silovao. U nastavku, izdogađa se toliko toga nesuvislog da je režiser morao pribjeći višeminutnom pojašnjavanju tko je kome svoj i to debelo nakon što se na ekranima ukaže spasonosni the end. Ponekom muškom gayu može se uzbudljivim učiniti frontalni prikaz golotinje Kevina Bacona, no i to samo pod pretpostavkom da se ne smatra pretjerano izbirljivom osobom. Film se nalazi na policama hrvatskih videoteka.

L'homme est une femme (Muškarac je žena) - Simon (Antoine de Caunes) je oduvijek znao da je gay. Okrenuo je leđa obitelji, obavezama i svemu što ima bilo kakve veze sa židovskom tradicijom. I kao da sve to skupa nije dovoljno, odabire nezgodni trenutak vjenčanja svog rođaka Davida da bi mu javno priznao da je ludo zaljubljen u njega.
Izražavam sumnju da će ovaj smash hit francuske kinematografije iz 1998. ikada biti distribuiran na hrvatsko tržište. Čvrsto, međutim, vjerujem da će se jednog lijepog dana, odnosno zvjezdane večeri, ukazati na nekom od satelitskih programa, pa vam stoga toplo preporučam da se - ako već niste - pribilježite na mailing listu našeg dragog webmastera, koji će vas o emitiranju L'homme est une femme uredno i pravodobno obavijestiti.

Interview with the Vampire (Intervju s vampirom) - obzirom da smatram neumjesnim besplatno prepričavati sadržaj ovog općepoznatog filmskog uratka rađenog prema bestselleru Anne Rice, upućujem sve one koji dosad nisu provjerili ishod kontroverznog angažiranja Toma Cruisea za ulogu homoseksualnog vampira (hm, hm) Lestata da to naprave prvom prilikom. Prenosim tek skupnu ocjenu Udruženja američkih filmskih kritičara da je riječ o "najboljem filmu s vampirskom tematikom u povijesti kinematografije, nakon 'Kiss of the vampire' iz 1963., ali i jednom od najboljih mainstream filmova koji se posredno ili neposredno bave muškom ljubavlju". No comment.

Single White Female (preveden kao Oglas donosi smrt) - ukoliko ste podstanar, a tražite cimera-icu preko novinskih oglasa, nakon gledanja ovog uzbudljivog psihološkog trilera redateljice Barbet Schroeder poželjet ćete ili ostati sami samcati ili pak pribjeći paranoičnom inzistiranju da vam svi potencijalni "rumejtovi" popune opsežni psiho-test.
Bridget Fonda u ovom je filmu kultivirana karijeristica s tendencijom oporavljanja od prekida veze sa svojim nevjernim dečkom (dozvolite: uh, ti dečki!), a želeći započeti korjenito nov život baca se u potragu za stanom. Obzirom da je stambeni prostor kog je našla preskup čak i za njena visoka američka primanja (gee, Ž.) odlučuje troškove struje, grijanja, telefona i ostalih režija podijeliti s nekom pristojnom, ugodnom - ukratko: također kultiviranom - djevojkom. Jennifer Jason Leigh izvrsna je u ulozi naizgled idealne sustanarke, za koju Bridget i mi, gledatelji, ubrzo otkrivamo da je riječ o shizoidnom monstrumu naglašeno lezbijskih sklonosti. Svakako pogledati!

Gods and Monsters (Bogovi i čudovišta) - Sir Ian McKellen u ulozi gay režisera Jamesa Whalea, koji je na velika platna postavio čuveni mjuzikl "Show boat" Jeromea Kerna. Ono što bi nas, gayeve iz Hrvatske, moglo zanimati više od postavljanja tamo nekog čuvenog mjuzikla jest Whaleov topli odnos s intrigantnim momkom (Brendan Fraser) željnim novih spoznaja. Ukoliko vas se ne dojmi niti prvospomenuti, a ni drugospomenuti lik (postoji mogućnost da ćete B. Frasera tokom cijelog filma poistovjećivati s ulogom Tarzana u George of the Jungle), svakako će vas naprečac osvojiti legendarna Lynn Redgrave u ulozi čangrizave Whaleove domaćice.

Cruising - interesantna je priča s ovih geografskih prostora vezana uz ovaj film. Na ondašnjoj JRT, Cruising je prikazan sredinom osamdesetih (snimljen je 1980.) i to očigledno bez prethodne provjere dežurnih cenzora. Već negdje u dvadeset petoj minuti filma, na ekranima je osvanuo ćirilični natpis "smetnje" u trajanju od nekoliko dugačkih minuta. Nakon toga, međutim, krenuo je i uredni nastavak emitiranja filma, i to bez daljnjih snježnih padalina pri tv-prijemu, te s naknadnom isprikom šokirane spikerice. U tom doista šokantnom filmu Williama Friedkina (autora The Boys In The Band, također gay filma), Al Pacino glumi manijački raspoloženog homofoba, koji ordinira po parkovima i brutalno ubija namamljene žrtve. U središtu je zbivanja i muški policijski par koji tokom racija, suprotno postupcima policajaca u nekim drugim državama svijeta, traži (i nalazi) kandidate za oralni seks (!) u njihovom (službenom) automobilu. Scene orgijanja u grmlju, orgijanja u gay clubu te orgijanja u ostalim eksterijerima i interijerima prikazane su toliko uvjerljivo da stječete dojam da ste njihov aktivni sudionik. Američka je filmska kritika film ocijenila kao "horror u najdoslovnijem smislu te riječi".

Working Girls (Zaposlene djevojke) - Molly (Louise Smith) friško je diplomirala na Yaleu, živi sa svojom ljubavnicom i naporno radi ne bi li postala respektabilna umjetnička fotografkinja. Većina Hrvatica koje bi žarko željele saznati npr. je li Mollyn mukotrpni rad donio i očekivane rezultate ostat će prikraćena za odgovor,obzirom da se je ovaj devedesetominutni televizijski uradak redateljice Lizzie Borden iz 1986. čak i na video-tržištu nekih industrijski razvijenijih zemalja nalazio vrlo kratko. Prava šteta, jer riječ je o relativno simpatičnom, provokativnom, pa i dirljivom filmu, koji uz sve navedeno nudi još i dobrodošle prizore lezbijskog seksa, golotinje, ali i suvislu intelektualnu raspravu na temu ženske prostitucije. Znam da je slaba utjeha, no u obližnjoj vam videoteci umjesto Working girlS sa Louise Smith i Ellen McElduff na raspolaganju stoji Working girl sa Melanie Griffith i Sigourney Weaver, ukoliko vam je u cijeloj priči jedina bitna stimulirajuća stvar da glavne glumice utjelovljuju radoholičarke impozantnih poprsja.

Victim (Žrtva) - kontroverzan u godini svog nastanka, 1961., ovaj je film - navodno - umnogome pomogao da ondašnja britanska javnost, a osobito pravosuđe, prestane s praksom tretiranja homoseksualnost kao kriminalnog čina. Ukoliko je tako i bilo, ne bi bilo loše da se na ovim prostorima počne prikazivati barem dvaput dnevno :-)) Film je, ruku na srce, već jednom i prikazan na hrvatskoj televiziji, u terminu filmova Dirka Bogardea (Smrt u Veneciji), no na drugom je programu paralelno teklo emitiranje nogometne utakmice, pa (valjda zbog toga) do nikakvih revolucionarnih prekonoćnih prevrata u hrvatskom društvu nije niti došlo. Victim je priča o uspješnom odvjetniku koji se, i po cijenu gubitka reputacije, odlučuje suočiti s bandom ucjenjivača, kasnije odgovornom i za smrt njegovog bivšeg ljubavnika. Sylvia Syms briljantna je u ulozi odvjetnikove supruge koja mu daje svesrdnu potporu u rasvjetljavanju tragičnih događaja.

Taxi zum Klo (Taxi do toaleta) - uz noviji Echte Kerle, ovaj je film uvjerljivo najbolji njemački gay mainstream film svih vremena. Snimljen 1981., seksualno je eksplicitan prikaz burnih doživljaja Franka Ripploha, promiskuitetnog homoseksualnog učitelja iz Berlina. Ova Ripplohova autobiografska komedija (u kojoj on glumi samog sebe, a ujedno i potpisuje i scenarij i režiju) postigla je golemi komercijalni uspjeh širom svijeta, što nimalo ne čudi, jer riječ je o iznimno šarmantnom, lepršavom i, prvenstveno, hrabrom ostvarenju, koji se s užitkom gleda i danas. Ako ni zbog čega drugog onda zbog nostalgičnog prisjećanja na sedamdesete, decenij u kom još uvijek nije bilo pošasti zvane AIDS.

Farewell My Concubine (Zbogom moja konkubino) - 154-minutni ep o muškom paru, pjevačkim zvijezdama pekinške opere, čija odanost umjetnosti, ali i njihov međusobni odnos, prolazi kroz iskušenja građanskog rata, stranih invazija, socijalnih revolucija, političkih konvulzija i tko zna čega još sve ne, i to u razdoblju od punih pedeset godina.
Jedan se ženi, drugi za njim pati, no između sudjelovanja u ljubavnom trokutu i ostajanja po strani, onaj drugi izabire ipak ono prvo. Sve je jasno, zar ne? Cijelo vrijeme gledamo ih pri zanesenom izvođenju probranih kineskih opernih arija, od kojih vam se, ukoliko ste normalni Europljanin, diže (jedino) kosa na glavi. Film je laureat nekoliko svjetskih festivala, a u Hrvatskoj je prikazan što u kinima, što na televiziji, što na videu. Jezik komuniciranja u "Konkubini" je mandarinski, no titlovi vam donekle mogu olakšati praćenje spore radnje ovog Chen Kaigeovog filma koji gotovo da uopće ne komunicira s gledateljima. Tko preživi pričat će.

(c) Željko (movielander@yahoo.com) & HR Pride, prosinac 1999.