Antiratna kampanja Hrvatske

Antiwar Campaign Croatia

Gundulićeva 1/II, 10000 Zagreb, Hrvatska

Tel./fax: ++385 1 48 400 18, e-mail:ark@zamir.net

www.zamirnet.hr/unija47

Ministrica Ingrid Antičević-Marinović

Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave

Fax. 3710602

Radna grupa za Zakon o civilnoj službi

Zagreb, 9. 1. 2003.

Poštovana/i!

Antiratna kampanja Hrvatske ovim putem želi se osvrnuti na konačan prijedlog Zakona o civilnoj službi koji će se uskoro naći pred zastupnicima/ama Hrvatskog sabora. Na početku pozdravljamo brojne izmjene u odnosu na verziju zakona iz prvog čitanja (posebnu onu koja uklanja «kontrolu savjesti» tj. dužnost da se prigovor savjesti obrazlaže), ali još uvijek pronalazimo nekoliko stvari koje je potrebno izmijeniti kako bi ovaj Zakon uistinu bio jedan od najboljih Zakona o civilnoj službi u smislu da ne diskriminira one građane koji ulažu prigovor savjesti koje pravo im je zagarantirano Ustavom RH.

Potrebno je izmijeniti slijedeće:

1. članak 2.

Prvi stavak članka 2 mora glasiti: Civila služba traje šest mjeseci.

Dužina trajanja civilne službe mora biti izjednačena s trajanjem vojnog roka jer se u suprotnome radi o jasnoj diskriminaciji. Štoviše, Hrvatski sabor 2. 10. 2002. donio je Nacionalni program djelovanja za mlade u kojoj jasno stoji da civilna služba i vojni rok trebaju biti izjednačeni u trajanju. Nepoštivanje tog dokumenta dovodi u pitanje smisao izrade dokumenata nacionalne strategije, vjerodostojnost rada Sabora kao i želje da se uistinu poštuje volja mladih u Hrvatskoj.

2. članak 3

Kada se nabraja gdje se sve obavlja civilna služba potrebno je dodati da se ona obavlja u pravnim osobama koje uz sve navedeno obavljaju i mirovnu, ekološku, vjersku, antidiskriminacijsku i znanstvenu djelatnost, kao i u onima koje se brave zaštitom i promocijom ljudskih prava, zaštitom okoliša i zaštitom prava životinja. Taj dodatak osigurati će da se civilna služba može obavljati i u nevladinim organizacijama koje se bave mirovnim i ekološkim radom, tj rade na zaštiti i promociji ljudskih ili životinjskih prava. Jednako tako otvoriti će se mogućnost služenja unutar vjerskih zajednica. Uvrštavanjem znanstvene djelatnosti u navedenu listu omogućiti će se služba u znanstvenim institutima. Naglašavamo kako je od posebne važnosti uvrstiti što veći broj nevladinih udruga na listu pravnih osoba jer njihov rad se ponajviše temelji na volonterskom radu i neće se dovoditi u opasnost radno mjesto.

Drugi stavak navedenog članka treba omogućiti Uredu za civilnu službu da odlučuje o pravnim osobama u kojima se provodi civilna služba. Dakle, potrebno je ukinuti institut Povjerenstva za civilnu službu budući da se prema ovom prijedlogu više ne obrazlažu razlozi prigovora savjesti, a sve poslove vezane uz civilnu službu treba preuzeti Ured za civilnu službu.

Nije dobro da ministar odlučuje o pravnim osobama u kojima je moguća civilna služba jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da kada jedna osoba ima moć odlučivanja lako tu moć može zlouporabiti. Ured za civilnu službu biti će puno bolje od ministra upoznat s potrebama na terenu te će puno brže rješavati nastale probleme pa i predlažemo da Ured za civilnu službu odlučuje o proširenju liste pravnih osoba.

3. članak 4

Kao zaseban stavak potrebno je pružiti mogućnost civilnom obvezniku da sam predloži mjesto služenja. Za to predlažemo ubacivanje slijedećeg stavka:

«Civilni obveznik može predložiti Uredu za civilnu službu pravnu osobu u kojoj želi obavljati civilnu službu. Ured za civilnu službu dužan je, ukoliko ne postoje objektivne prepreke ili je protivno odredbama ovog Zakona, uputiti civilnog obveznika u pravnu osobu predloženu od strane civilnog obveznika.»

Iz zadnjeg stavka potrebno je izbrisati mogućnost noćnog rada civilne službe jer taj rad uključuje i poslove čuvanja institucija noću a za što su potrebne posebne vještine. Naime, do sada smo imali slučajeva da se je prigovarače savjesti tjeralo da rade noćne poslove «stražarenja» koja su ih stavljala u poziciju ugrožavanja jer se radi o poslovima gdje je moguće doći do fizičkog nasilja.

4. članak 5

U drugom stavku ovog članka potrebno je dodati da nadležni ured za obranu dužan je novaka osim pismenim putem i usmenim putem upoznati novaka o njegovom pravu na prigovor savjesti. To će osigurati da novak uistinu ima informaciju o svom ustavom osiguranom pravu na prigovor savjesti

5. članak 6

Treći stavak ovog članka potrebno je izmijeniti na način da se novaku odgađa odlazak na služenje vojnog roka ukoliko novak uloži prigovor savjesti i nakon što je dobio poziv za služenje vojnog roka. Naime, jasno je da ne postoje vremenska ograničenja kada se može uložiti prigovor savjesti. Jednako tako, osoba onog trenutka kada uloži prigovor savjeti mora imati sva prava i obveze vezane uz prigovor savjesti. Jedno od prava je da ne bude upućena u vojarnu.

6. članak 11

Stavak drugi ovog članka mora glasiti:

Postupak o zahtjevu za civilnu službu provodi komisija Ureda za civilnu službu.

Kao što smo već pojasnili nema potrebe za osnivanjem Povjerenstva jer novak nije dužan obrazlagati svoje moralne ili vjerske razloge, a Ured može provjeriti tehničke uvijete koje novak treba ispuniti da bi mu se odobrila civilna služba. Komisiju čine 3 osobe zaposlene u Uredu za civilnu službu, koje može imenovati ministar rada i socijalne skrbi. Nema potrebe u komisiju dovoditi osobe «izvana», a pogotovo ne vidimo smisao i ulogu predstavnika ministarstva obrane. Time će komisija puno brže raditi (npr. rješavati molbe svakodnevno) i smanjiti će se troškovi rada komisije.

7. članak 12

Prvi stavak treba glasiti:

«Novak ... podnosi zahtjev za civilnu službu nadležnom uredu za obranu ili

Uredu za civilnu službu...» Dakle, potrebno je ostaviti mogućnost podnošenja zahtjeva za civilnu službu i direktno uredu za civilnu službu, a ne samo da se zahtjevi podnose preko ureda za obranu. Tome bi se izbjegle eventualne manipulacije prigovarača savjesti.

8. članak 14.

Potrebno je nakon prvog stavka dodati:

«Komisija je dužna donijeti rješenje kojim se odobrava ili odbija zahtjev novaka za civilnu službu najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je novak predao zahtjev.» Ovaj stavak osigurava konačan vremenski rok u kojem je komisija dužna donijeti rješenje. Ukoliko ne bi postojao vremenski rok, moglo bi doći do odugovlačenje rješavanja zahtjeva.

Nadalje, potrebno je dodati stavak koji govori da se novaka o upućivanje na civilnu službu

treba obavijestiti najmanje 30 dana prije početka civilne službe.

9. članak 15.

Potrebno je dodati stavak koji će osigurati da novak ne bude pozvan na služenje vojnog roka sve dok se ne riješi žalba.

Npr.

“Žalba izjavljena protiv rješenja Komisije odgađa izvršenje rješenje ili upućivanje na vojni rok, osim u slučajevima određenim ovim Zakonom.

10. članak 18.

Potrebno je izbrisati odredbu da se rješenjem Komisije o odgodi civilne službe mora obavijestiti nadležni ured za obranu. Jednom kada se novaku odobri civilna služba nadzor i evidenciju nad njim vrši Ured za civilnu službu i nema potrebe obavještavati Ured za obranu o statusu civilnog obveznika.

11. članak 19.

Ovaj članak koji regulira ulaganje prigovora savjesti za vrijeme služenja vojnog roka potrebno je prepraviti na slijedeći način (prepravke su napisane crnim masnim slovima):

“Ako je zahtjev za civilnu službu podnio ročnik tijekom izvršavanja vojne službe. Odnosno pričuvnik nakon uručenja poziva za vojnu službu, Komisija je dužna riješiti zahtjev odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od dana ulaganja zahtjeva.

Ako Komisija odobri zahtjev za civilnu službu iz stavka 1. Ovog članka, ovlašteni zapovjednik dužan je odmah čim primi rješenje Komisije otpustiti ročnika odnosno pričuvnika iz Oružanih snaga.”

Prijašnja verzija predviđala je da Povjerenstvo ima rok od 30 dana za rješavanje zahtjeva u ovakvim situacijama, te da zapovjednik ima 8 dana za otpust civilnog obveznika. Dakle, teoretski se može desiti da prigovarač savjesti bude 38 dana u vojarni nakon što je uložio prigovor savjesti što može dovesti do stavljanja civilnog obveznika u diskriminacijski položaj.

12. članak 22.

Ukoliko se ne izjednači trajanje civilne službe i vojnog roka, tada je potrebno uvesti pravedan način računanja odnosa jednog dana služenja vojnog roka i civilne službe. Na taj će način biti jasno koliko je ostalo za odslužiti svakome tko prekine bilo civilnu službu bilo vojni rok.

Zato predlažemo ubacivanje stavka slijedećeg sadržaja:

“Jedan dan proveden na služenju vojnog roka jednak je danu provedenom u civilnoj službi umnoženom za omjer vremenskog trajanja civilne službe i vojnog roka.”

12a. članak 27.

Ovome članku potrebno je dodati da se civilna služba privremeno može prekinuti ne samo

vrhunskom sportašu već i vrhunskom znanstveniku ili studentu na zahtjev nadležnog instituta, fakulteta ili Ministarstva znanosti. Naime, znanstvenici i studenti također mogu biti pozvani na razne konferencije ili takmičenja kao i sportaši i nema potrebe da se njihove aktivnosti podcjenjuju prema sportskim aktivnostima.

13. članak 29.

U ovome članku potrebno je definirati vrijeme u kojem je Komisija dužna donijeti rješenje o premještaju civilnog obveznika. To se može učiniti ovom formulacijom:

“Komisija je dužna donijeti rješenje najkasnije uroku od 7 dana nakon podnošenja zahtjeva za premještajem. Civilni obveznik ima pravo žalbe na rješenje.”

14. članak 35.

Ovdje treba prepraviti da zahtjev za odgodu civilne službe civilni pričuvnik podnosi Uredu za civilnu službu koji mora voditi evidenciju i raspored. Nema potrebe da uredi za obranu primaju zahtjeve o odgodi civilne službe. Jednako tako, žalbu ne smije rješavati ministar obrane, već ministar rada i socijalne skrbi.

15. U dijelu Zakona gdje se govori o pravima i obvezama civilnih obveznika potrebno je dodati članke koji će osigurati civilnom obvezniku pravednu naknadu za troškove života kada se nalazi u civilnoj službi. Ta naknada trebala bi minimalno biti u iznosu od polovice minimalne plaće u RH. Tom naknadom civilnom obvezniku bili bi osigurani troškovi prijevoza , prehrane i troškovi života. Dio tog novca osiguran je za ročnike, a troškovi civilnih obveznika uz isplatu naknade još bi uvijek bili upola manji od troškova ročnika.

Jednako tako potrebno je dodati članak koji kaže da je 15. svibanj Međunarodni dan prigovorača/ica savjesti i da je to neradni dan za sve obveznike civilne službe. Naime, zadnje 2 godine Povjerenstvo uvažava naš zahtjev da se taj dan proglasi neradnim danom i sada je prilika to ugraditi u Zakon.

16. članak 44.

Potrebno je ukinuti zabranu sudjelovanja civilnih obveznika u štrajkovima budući da ih to može dovesti u nekolegijalan odnos s ostalim uposlenicima. Besmisleno je vući analogiju s ograničenjima vojnih osoba i zabranu njihova nastupa na javnim skupovima jer se ovdje radi o pravu građana na slobodu govora koje im garantira Ustav, dok Ustav to isto uskraćuje vojnicima podustavnim aktima .

17. članak 45.

Vođenje evidencije u potpunosti preuzima Ured za civilnu službu što pozdravljamo. Jednako

tako, evidenciju civilnih obveznika i nakon odsluženja treba voditi Ured za civilnu službu a

nikako ne Ured za obranu da ne bi došlo do zlouporabe evidencije civilnih obveznika. Isto

tako, nema potrebe da ministar rada i socijalne skrbi traži suglasnost ministra obrane o

obrascu i sadržaju iskaznice civilne službe, budući da ministar obrane nema nikakvu

nadležnost nad civilnom službom.

Vjerujemo da će te usvojiti naše prijedloge,

S poštovanjem,

Gordan Bosanac Natalie Šipak

koordinator predsjednica

Na uvid:

- Povjerenstvo za civilnu službu

- Ministar Davorko Vidović, Ministarstvo rada i socijalne skrbi

- Vlada RH

- Predsjednik RH Stjepan Mesić

- Nadležnim saborskim odborima